preskoči na sadržaj

Osnovna škola Ivan Duknović Marina

Login
Upisi u 1. razred OŠ

  

Kurikulum 2023./2024.

GPP 2023./2024.

 

Preventivne mjere zdravstvene zaštite školske djece, mladeži i redovitih studenata

Upisi u srednje

Prijave učenika  

Prijave razrednika

Raspored vožnje autobusa 2023./2024.

KUĆNI RED ŠKOLE

    

SAFETYNET

      

Kontakt

E-mail: ured@os-iduknovic-marina.skole.hr

OIB: 78856986826

Kalendar
« Ožujak 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

Webmail

MZOŠ

Brojač posjeta
Ispis statistike od 15. 10. 2019.

Ukupno: 201948
Ovaj mjesec: 2777
Ovaj tjedan: 444
Danas: 51
Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
RAZGOVOR UGODNI S RAVNATELJEM MIRKOM MATIJAŠEM: UČENJE SE ISPLATI
Autor: Administrator , 14. 1. 2016.


 Kada ste postali ravnatelj ove škole i kako je tada bilo?

Prije dvadeset i četiri godine, prije toga sam radio kao profesor Fizike, a bilo je teško,  ratna godina, bilo je dosta prognanika iz okupiranih hrvatskih područja i izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, bilo je čak 425 učenika jedno vrijeme pa se radilo u tri smjene i subotom. Šibenik je bio napadnut, ovdje, mi u Marini nismo imali, nasreću, rata, škola je bila mala, uvjeti su bili puno teži za rad nego danas. (Ravnatelj nam pokazuje slike stare škole koja je danas uistinu puno ljepša i veća.) 1991. je uveden Vjeronauk kao nastavni predmet u škole, a 1995.  dobili smo dvije nove područne škole: Područnu školu Blizna Donja i PŠ Vrsine i tad smo pokrili cijelo područje Općine Marina.

S kakvim se sve izazovima i teškoćama susreće ravnatelj jedne osnovne škole?

Uuu..dosta izazova i teškoća je pred ravnateljem...Što je posao ravnatelja škole? Organizator nastave, da vam je toplo, recimo, kad je hladno kao danas, da imate karte iz zemljopisa, računalo, prijevoz, tu su i natjecanja... Nema škole za ravnatelje, za razliku od nastavnika. Bitan je odnos prema radu i profesora i ravnatelja. Tko ima volje može postići jako dobre rezultate.

Kao što ste već rekli, prije nego što ste postali ravnatelj, bili ste profesor Tehničke kulture i Fizike. Možete li usporediti ravnateljski i učiteljski posao?

Mogu, naravno. Nastavnik se priprema taj dan za nastavu i odradi svoje, a ravnatelj si 24 sata. Recimo, ako nastavnik obavijesti da neće doći taj dan u školu, mora se odmah organizirati nastava, naći zamjena. U nekim stvarima je lakše biti ravnatelj, ali je odgovornost puno veća. Dobar je ravnatelj koji je organiziran, koji stvara dobru atmosferu u školi. Ako učenik dolazi u školu u kojoj je nervozna, napeta atmosfera i sam će biti nervozan i nezadovoljan i neće rado ići u školu.

Što vam je teže bilo biti: ravnatelj ili profesor?

Ja sam volio posao profesora, bio sam prisiljen postati ravnatelj. 1991. ostao sam bez sati.,na 2/3 satnice, nastavni plan i program se mijenjao. Ravnateljski posao sam shvatio kao novi izazov. Ništa mi nije teško raditi, uživao sam kao profesor, uživam i kao ravnatelj.

Kako procjenjujete sadašnje stanje u školi? Jeste li zadovoljni?

Jesam. Atmosfera je dobra, nema svađa, nema sukoba u kolektivu, svi dobro surađujemo. Postižu se i vrijedni rezultati. Neki dan je bila promocija knjige u Blizni, naša škola je često domaćin raznih natjecanja, što znači da ljudi vole doći ovdje, prija im atmosfera i prostor. Bivši učenici postaju profesori i učitelji, kao Ivana Škember, profesorica Hrvatskog jezika u Blizni i Nikolina Kustura, učiteljica u Vinišću. Nadam se da ćete i vas dvojica sutra završiti fakultet. Jako sam zadovoljan našom školom.

Gdje vidite prostor za napredak?

Moja želja je rad u jednoj smjeni. Ovaj istočni dio škole trebalo bi se sljedeće godine, najdalje do 2017. nadograditi s još 6 učionica. Zajedno s Općinom napravit ćemo školsku dvoranu.

Kako vidite budućnost naše škole i općenito školstva u Hrvatskoj?

Mi smo sada dio EU i razvijamo se u njenom okviru. Mislim da je školstvo u Hrvatskoj dobro. Imamo znanja, postižu se vrijedi rezultati na međunarodnim natjecanjima. Kad bude cjelodnevni boravak, mislim da će rezultati biti i bolji.

Razmišljate li o mirovini?

Ne razmišljam, još je rano. Sve u svoje vrijeme. Još osam godina imam. Ja volim ovaj posao, meni nije teško raditi.

Jeste li zadovoljni suradnjom s lokalnom zajednicom?

Pa, mogu reći da jesam. Tu i nema neke velike suradnje, ne može se nešto značajno dogoditi...Obilježimo zajednički neke važne datume. Mi imamo svoj plan i program koji se često ne poklapa s njihovim planom. Oni nemaju neku ingerenciju nad nama, nego Ministarstvo. Sve ovisi o njihovoj dobroj volji. Ali suradnja je zadovoljavajuća.

Škola-učenici-roditelji. Kako funkcionira taj trokut?

Taj trokut bi trebao biti čvrst. I najčešće jest, ali ponekad roditelji ne prihvaćaju naputke, nemaju povjerenja u nas i to završi najgore po dijete. Ne kažem da smo mi Bogom dani, ali smo dovoljno stručni da se naše mišljenje uvaži. Također, ima učenika koji ne poštuju Kućni red škole i protiv kojih se moraju podnositi disciplinske mjere, što mi ne volimo i što nam je krajnja solucija. Međutim, većina naših učenika se pridržava Kućnog reda i s većinom roditelja imamo korektnu suradnju.

Nedavno je u mirovinu otišla naša legendarna tajnica Slavica kojoj ste napisali pjesmu i što je bilo čak i medijski popraćeno. Čini se da je rastanak bio dosta emotivan?

Ta pjesma je nastala spontano. Profesor Cinotti i ja smo je napravili u trenu. Danas vidim da smo napravili pravu stvar. Rastanak je bio doista emotivan. Nadam se da sada neće svaki zaposlenik tražiti pjesmu kad ode u mirovinu. (Smijeh.)

Čime se bavite u slobodno vrijeme?

Auuu...Ja ne znam za slobodno vrijeme, aktivan sam non-stop. Vi znate da se bavim fotografijom u čemu sam dostigao svjetski vrh. Imam počasnu diplomu Svjetske akademije umjetničke fotografije. Ova fotografija je objavljena 1990. godine, (ravnatelj nam pokazuje sliku) na slici je košarkaš Dino Rađa, ova fotografija je proslavila košarkaški klub Jugoplastika najbolji amaterski klub prošlog stoljeća i objavljena je u raznim svjetskim novinama. Mogu objavljivati fotografije u bilo kom prostoru UNESCO-a diljem svijeta. Imam seriju fotografija Krš Hrvatske od Gorskog kotara do konavoskih stijena...Ova fotografija iza vas je proglašena najboljom fotografijom u Splitu 2001. kada je Goran Ivanišević osvojio Wimbledon. Fotografija mi je veliki užitak. Radio sam i kao novinar, proputovao sam mnogo, napravio stotine intervjua s najpoznatijim sportašima...Jedan sam od osnivača NK Zagora, obnovili smo ga nakon osam godina stanke.

Možete li izdvojiti najsretniji i najtužniji trenutak u svom ravnateljskom poslu?

Najsretniji je otvaranje škole 3. veljače 2006. nakon tri godine obnavljanja i boravka u Blizni.

Tužne trenutke baš ne pamtim. U biti najtužniji trenutak mi je bio kad je pao Vukovar. Ali, kao što kaže Gabi Novak: Pamtim samo sretne dane.

I, za kraj, imate li potrebu reći nešto što naša pitanja nisu pokrila?

Dobro ste posložili pitanja, svaka čast. Svaki rad, svaki trud se isplati i zato učite, iskoristite mogućnosti koje imate. Ispričat ću vam jedan vic. Razgovaraju dva gimnazijalca. Ovaj vikend sam slobodan, nema mi roditelja, kaže prvi. Blago ti se, možeš učit naglas, kaže drugi. (Smijeh.)

I tako je sa smijehom završen naš intervju s ravnateljem.

Tomislav Vrbat i Josip Ivančev, učenici 7. a razreda





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju