preskoči na sadržaj

Osnovna škola Ivan Duknović Marina

Login
Kontakt

E-mail: ured@os-iduknovic-marina.skole.hr

OIB: 78856986826

Udžbenici 2016./17.

    

Dragi roditelji i učenici!

U dolje navedenoj tablici nalazi se popis udžbenika za sljedeću školsku godinu 2016./17.

Niži razredi Viši razredi
    1.razred 5.razred
    2.razred 6.razred
    3.razred 7.razred
    4.razred 8.razred

 

 

Kurikulum 2018./2019.

             K U R I K U L U M

GPP 2016./2017.

   GODIŠNJI PLAN I PROGRAM

                 2018 / 2019 

 

KUĆNI RED ŠKOLE

   

   PRILIKOM DOLASKA U 

                   ŠKOLU 

Baština

„SAČUVAJMO BAŠTINU ZA BUDUĆE NARAŠTAJE“ je projekt naše škole u školskoj godini 2011./2012. U njemu sudjeluju svi učenici škole i svi mještani općine Marina koji nam žele pomoći. U sklopu projekta skupljat ćemo stare predmete.

Više

Mobili

Mobili

Kalendar
« Siječanj 2019 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
31 1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
Prikazani događaji

Korisni linkovi

 

Učilica

CARNet

e-knjižnica

Webmail

MZOŠ

Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
RAZGOVOR UGODNI S RAVNATELJEM MIRKOM MATIJAŠEM: UČENJE SE ISPLATI
Autor: Administrator , 14. 1. 2016.


 Kada ste postali ravnatelj ove škole i kako je tada bilo?

Prije dvadeset i četiri godine, prije toga sam radio kao profesor Fizike, a bilo je teško,  ratna godina, bilo je dosta prognanika iz okupiranih hrvatskih područja i izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, bilo je čak 425 učenika jedno vrijeme pa se radilo u tri smjene i subotom. Šibenik je bio napadnut, ovdje, mi u Marini nismo imali, nasreću, rata, škola je bila mala, uvjeti su bili puno teži za rad nego danas. (Ravnatelj nam pokazuje slike stare škole koja je danas uistinu puno ljepša i veća.) 1991. je uveden Vjeronauk kao nastavni predmet u škole, a 1995.  dobili smo dvije nove područne škole: Područnu školu Blizna Donja i PŠ Vrsine i tad smo pokrili cijelo područje Općine Marina.

S kakvim se sve izazovima i teškoćama susreće ravnatelj jedne osnovne škole?

Uuu..dosta izazova i teškoća je pred ravnateljem...Što je posao ravnatelja škole? Organizator nastave, da vam je toplo, recimo, kad je hladno kao danas, da imate karte iz zemljopisa, računalo, prijevoz, tu su i natjecanja... Nema škole za ravnatelje, za razliku od nastavnika. Bitan je odnos prema radu i profesora i ravnatelja. Tko ima volje može postići jako dobre rezultate.

Kao što ste već rekli, prije nego što ste postali ravnatelj, bili ste profesor Tehničke kulture i Fizike. Možete li usporediti ravnateljski i učiteljski posao?

Mogu, naravno. Nastavnik se priprema taj dan za nastavu i odradi svoje, a ravnatelj si 24 sata. Recimo, ako nastavnik obavijesti da neće doći taj dan u školu, mora se odmah organizirati nastava, naći zamjena. U nekim stvarima je lakše biti ravnatelj, ali je odgovornost puno veća. Dobar je ravnatelj koji je organiziran, koji stvara dobru atmosferu u školi. Ako učenik dolazi u školu u kojoj je nervozna, napeta atmosfera i sam će biti nervozan i nezadovoljan i neće rado ići u školu.

Što vam je teže bilo biti: ravnatelj ili profesor?

Ja sam volio posao profesora, bio sam prisiljen postati ravnatelj. 1991. ostao sam bez sati.,na 2/3 satnice, nastavni plan i program se mijenjao. Ravnateljski posao sam shvatio kao novi izazov. Ništa mi nije teško raditi, uživao sam kao profesor, uživam i kao ravnatelj.

Kako procjenjujete sadašnje stanje u školi? Jeste li zadovoljni?

Jesam. Atmosfera je dobra, nema svađa, nema sukoba u kolektivu, svi dobro surađujemo. Postižu se i vrijedni rezultati. Neki dan je bila promocija knjige u Blizni, naša škola je često domaćin raznih natjecanja, što znači da ljudi vole doći ovdje, prija im atmosfera i prostor. Bivši učenici postaju profesori i učitelji, kao Ivana Škember, profesorica Hrvatskog jezika u Blizni i Nikolina Kustura, učiteljica u Vinišću. Nadam se da ćete i vas dvojica sutra završiti fakultet. Jako sam zadovoljan našom školom.

Gdje vidite prostor za napredak?

Moja želja je rad u jednoj smjeni. Ovaj istočni dio škole trebalo bi se sljedeće godine, najdalje do 2017. nadograditi s još 6 učionica. Zajedno s Općinom napravit ćemo školsku dvoranu.

Kako vidite budućnost naše škole i općenito školstva u Hrvatskoj?

Mi smo sada dio EU i razvijamo se u njenom okviru. Mislim da je školstvo u Hrvatskoj dobro. Imamo znanja, postižu se vrijedi rezultati na međunarodnim natjecanjima. Kad bude cjelodnevni boravak, mislim da će rezultati biti i bolji.

Razmišljate li o mirovini?

Ne razmišljam, još je rano. Sve u svoje vrijeme. Još osam godina imam. Ja volim ovaj posao, meni nije teško raditi.

Jeste li zadovoljni suradnjom s lokalnom zajednicom?

Pa, mogu reći da jesam. Tu i nema neke velike suradnje, ne može se nešto značajno dogoditi...Obilježimo zajednički neke važne datume. Mi imamo svoj plan i program koji se često ne poklapa s njihovim planom. Oni nemaju neku ingerenciju nad nama, nego Ministarstvo. Sve ovisi o njihovoj dobroj volji. Ali suradnja je zadovoljavajuća.

Škola-učenici-roditelji. Kako funkcionira taj trokut?

Taj trokut bi trebao biti čvrst. I najčešće jest, ali ponekad roditelji ne prihvaćaju naputke, nemaju povjerenja u nas i to završi najgore po dijete. Ne kažem da smo mi Bogom dani, ali smo dovoljno stručni da se naše mišljenje uvaži. Također, ima učenika koji ne poštuju Kućni red škole i protiv kojih se moraju podnositi disciplinske mjere, što mi ne volimo i što nam je krajnja solucija. Međutim, većina naših učenika se pridržava Kućnog reda i s većinom roditelja imamo korektnu suradnju.

Nedavno je u mirovinu otišla naša legendarna tajnica Slavica kojoj ste napisali pjesmu i što je bilo čak i medijski popraćeno. Čini se da je rastanak bio dosta emotivan?

Ta pjesma je nastala spontano. Profesor Cinotti i ja smo je napravili u trenu. Danas vidim da smo napravili pravu stvar. Rastanak je bio doista emotivan. Nadam se da sada neće svaki zaposlenik tražiti pjesmu kad ode u mirovinu. (Smijeh.)

Čime se bavite u slobodno vrijeme?

Auuu...Ja ne znam za slobodno vrijeme, aktivan sam non-stop. Vi znate da se bavim fotografijom u čemu sam dostigao svjetski vrh. Imam počasnu diplomu Svjetske akademije umjetničke fotografije. Ova fotografija je objavljena 1990. godine, (ravnatelj nam pokazuje sliku) na slici je košarkaš Dino Rađa, ova fotografija je proslavila košarkaški klub Jugoplastika najbolji amaterski klub prošlog stoljeća i objavljena je u raznim svjetskim novinama. Mogu objavljivati fotografije u bilo kom prostoru UNESCO-a diljem svijeta. Imam seriju fotografija Krš Hrvatske od Gorskog kotara do konavoskih stijena...Ova fotografija iza vas je proglašena najboljom fotografijom u Splitu 2001. kada je Goran Ivanišević osvojio Wimbledon. Fotografija mi je veliki užitak. Radio sam i kao novinar, proputovao sam mnogo, napravio stotine intervjua s najpoznatijim sportašima...Jedan sam od osnivača NK Zagora, obnovili smo ga nakon osam godina stanke.

Možete li izdvojiti najsretniji i najtužniji trenutak u svom ravnateljskom poslu?

Najsretniji je otvaranje škole 3. veljače 2006. nakon tri godine obnavljanja i boravka u Blizni.

Tužne trenutke baš ne pamtim. U biti najtužniji trenutak mi je bio kad je pao Vukovar. Ali, kao što kaže Gabi Novak: Pamtim samo sretne dane.

I, za kraj, imate li potrebu reći nešto što naša pitanja nisu pokrila?

Dobro ste posložili pitanja, svaka čast. Svaki rad, svaki trud se isplati i zato učite, iskoristite mogućnosti koje imate. Ispričat ću vam jedan vic. Razgovaraju dva gimnazijalca. Ovaj vikend sam slobodan, nema mi roditelja, kaže prvi. Blago ti se, možeš učit naglas, kaže drugi. (Smijeh.)

I tako je sa smijehom završen naš intervju s ravnateljem.

Tomislav Vrbat i Josip Ivančev, učenici 7. a razreda





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
RAZGOVOR UGODNI S RAVNATELJEM MIRKOM MATIJAŠEM: UČENJE SE ISPLATI
Autor: Administrator , 14. 1. 2016.


 Kada ste postali ravnatelj ove škole i kako je tada bilo?

Prije dvadeset i četiri godine, prije toga sam radio kao profesor Fizike, a bilo je teško,  ratna godina, bilo je dosta prognanika iz okupiranih hrvatskih područja i izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, bilo je čak 425 učenika jedno vrijeme pa se radilo u tri smjene i subotom. Šibenik je bio napadnut, ovdje, mi u Marini nismo imali, nasreću, rata, škola je bila mala, uvjeti su bili puno teži za rad nego danas. (Ravnatelj nam pokazuje slike stare škole koja je danas uistinu puno ljepša i veća.) 1991. je uveden Vjeronauk kao nastavni predmet u škole, a 1995.  dobili smo dvije nove područne škole: Područnu školu Blizna Donja i PŠ Vrsine i tad smo pokrili cijelo područje Općine Marina.

S kakvim se sve izazovima i teškoćama susreće ravnatelj jedne osnovne škole?

Uuu..dosta izazova i teškoća je pred ravnateljem...Što je posao ravnatelja škole? Organizator nastave, da vam je toplo, recimo, kad je hladno kao danas, da imate karte iz zemljopisa, računalo, prijevoz, tu su i natjecanja... Nema škole za ravnatelje, za razliku od nastavnika. Bitan je odnos prema radu i profesora i ravnatelja. Tko ima volje može postići jako dobre rezultate.

Kao što ste već rekli, prije nego što ste postali ravnatelj, bili ste profesor Tehničke kulture i Fizike. Možete li usporediti ravnateljski i učiteljski posao?

Mogu, naravno. Nastavnik se priprema taj dan za nastavu i odradi svoje, a ravnatelj si 24 sata. Recimo, ako nastavnik obavijesti da neće doći taj dan u školu, mora se odmah organizirati nastava, naći zamjena. U nekim stvarima je lakše biti ravnatelj, ali je odgovornost puno veća. Dobar je ravnatelj koji je organiziran, koji stvara dobru atmosferu u školi. Ako učenik dolazi u školu u kojoj je nervozna, napeta atmosfera i sam će biti nervozan i nezadovoljan i neće rado ići u školu.

Što vam je teže bilo biti: ravnatelj ili profesor?

Ja sam volio posao profesora, bio sam prisiljen postati ravnatelj. 1991. ostao sam bez sati.,na 2/3 satnice, nastavni plan i program se mijenjao. Ravnateljski posao sam shvatio kao novi izazov. Ništa mi nije teško raditi, uživao sam kao profesor, uživam i kao ravnatelj.

Kako procjenjujete sadašnje stanje u školi? Jeste li zadovoljni?

Jesam. Atmosfera je dobra, nema svađa, nema sukoba u kolektivu, svi dobro surađujemo. Postižu se i vrijedni rezultati. Neki dan je bila promocija knjige u Blizni, naša škola je često domaćin raznih natjecanja, što znači da ljudi vole doći ovdje, prija im atmosfera i prostor. Bivši učenici postaju profesori i učitelji, kao Ivana Škember, profesorica Hrvatskog jezika u Blizni i Nikolina Kustura, učiteljica u Vinišću. Nadam se da ćete i vas dvojica sutra završiti fakultet. Jako sam zadovoljan našom školom.

Gdje vidite prostor za napredak?

Moja želja je rad u jednoj smjeni. Ovaj istočni dio škole trebalo bi se sljedeće godine, najdalje do 2017. nadograditi s još 6 učionica. Zajedno s Općinom napravit ćemo školsku dvoranu.

Kako vidite budućnost naše škole i općenito školstva u Hrvatskoj?

Mi smo sada dio EU i razvijamo se u njenom okviru. Mislim da je školstvo u Hrvatskoj dobro. Imamo znanja, postižu se vrijedi rezultati na međunarodnim natjecanjima. Kad bude cjelodnevni boravak, mislim da će rezultati biti i bolji.

Razmišljate li o mirovini?

Ne razmišljam, još je rano. Sve u svoje vrijeme. Još osam godina imam. Ja volim ovaj posao, meni nije teško raditi.

Jeste li zadovoljni suradnjom s lokalnom zajednicom?

Pa, mogu reći da jesam. Tu i nema neke velike suradnje, ne može se nešto značajno dogoditi...Obilježimo zajednički neke važne datume. Mi imamo svoj plan i program koji se često ne poklapa s njihovim planom. Oni nemaju neku ingerenciju nad nama, nego Ministarstvo. Sve ovisi o njihovoj dobroj volji. Ali suradnja je zadovoljavajuća.

Škola-učenici-roditelji. Kako funkcionira taj trokut?

Taj trokut bi trebao biti čvrst. I najčešće jest, ali ponekad roditelji ne prihvaćaju naputke, nemaju povjerenja u nas i to završi najgore po dijete. Ne kažem da smo mi Bogom dani, ali smo dovoljno stručni da se naše mišljenje uvaži. Također, ima učenika koji ne poštuju Kućni red škole i protiv kojih se moraju podnositi disciplinske mjere, što mi ne volimo i što nam je krajnja solucija. Međutim, većina naših učenika se pridržava Kućnog reda i s većinom roditelja imamo korektnu suradnju.

Nedavno je u mirovinu otišla naša legendarna tajnica Slavica kojoj ste napisali pjesmu i što je bilo čak i medijski popraćeno. Čini se da je rastanak bio dosta emotivan?

Ta pjesma je nastala spontano. Profesor Cinotti i ja smo je napravili u trenu. Danas vidim da smo napravili pravu stvar. Rastanak je bio doista emotivan. Nadam se da sada neće svaki zaposlenik tražiti pjesmu kad ode u mirovinu. (Smijeh.)

Čime se bavite u slobodno vrijeme?

Auuu...Ja ne znam za slobodno vrijeme, aktivan sam non-stop. Vi znate da se bavim fotografijom u čemu sam dostigao svjetski vrh. Imam počasnu diplomu Svjetske akademije umjetničke fotografije. Ova fotografija je objavljena 1990. godine, (ravnatelj nam pokazuje sliku) na slici je košarkaš Dino Rađa, ova fotografija je proslavila košarkaški klub Jugoplastika najbolji amaterski klub prošlog stoljeća i objavljena je u raznim svjetskim novinama. Mogu objavljivati fotografije u bilo kom prostoru UNESCO-a diljem svijeta. Imam seriju fotografija Krš Hrvatske od Gorskog kotara do konavoskih stijena...Ova fotografija iza vas je proglašena najboljom fotografijom u Splitu 2001. kada je Goran Ivanišević osvojio Wimbledon. Fotografija mi je veliki užitak. Radio sam i kao novinar, proputovao sam mnogo, napravio stotine intervjua s najpoznatijim sportašima...Jedan sam od osnivača NK Zagora, obnovili smo ga nakon osam godina stanke.

Možete li izdvojiti najsretniji i najtužniji trenutak u svom ravnateljskom poslu?

Najsretniji je otvaranje škole 3. veljače 2006. nakon tri godine obnavljanja i boravka u Blizni.

Tužne trenutke baš ne pamtim. U biti najtužniji trenutak mi je bio kad je pao Vukovar. Ali, kao što kaže Gabi Novak: Pamtim samo sretne dane.

I, za kraj, imate li potrebu reći nešto što naša pitanja nisu pokrila?

Dobro ste posložili pitanja, svaka čast. Svaki rad, svaki trud se isplati i zato učite, iskoristite mogućnosti koje imate. Ispričat ću vam jedan vic. Razgovaraju dva gimnazijalca. Ovaj vikend sam slobodan, nema mi roditelja, kaže prvi. Blago ti se, možeš učit naglas, kaže drugi. (Smijeh.)

I tako je sa smijehom završen naš intervju s ravnateljem.

Tomislav Vrbat i Josip Ivančev, učenici 7. a razreda





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
Obavijest

1. Javni poziv za prijavu učenika na testiranje i stjecanje statusa polaznika centra izvrsnosti

2. Javni poziv za prijavu nastavnika te drugih zainteresiranih za stjecanje statusa mentora i za rad u centru izvrsnosti

3. Privola za prikupljanje i obradu podataka u posebne svrhe

Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
RAZGOVOR UGODNI S RAVNATELJEM MIRKOM MATIJAŠEM: UČENJE SE ISPLATI
Autor: Administrator , 14. 1. 2016.


 Kada ste postali ravnatelj ove škole i kako je tada bilo?

Prije dvadeset i četiri godine, prije toga sam radio kao profesor Fizike, a bilo je teško,  ratna godina, bilo je dosta prognanika iz okupiranih hrvatskih područja i izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, bilo je čak 425 učenika jedno vrijeme pa se radilo u tri smjene i subotom. Šibenik je bio napadnut, ovdje, mi u Marini nismo imali, nasreću, rata, škola je bila mala, uvjeti su bili puno teži za rad nego danas. (Ravnatelj nam pokazuje slike stare škole koja je danas uistinu puno ljepša i veća.) 1991. je uveden Vjeronauk kao nastavni predmet u škole, a 1995.  dobili smo dvije nove područne škole: Područnu školu Blizna Donja i PŠ Vrsine i tad smo pokrili cijelo područje Općine Marina.

S kakvim se sve izazovima i teškoćama susreće ravnatelj jedne osnovne škole?

Uuu..dosta izazova i teškoća je pred ravnateljem...Što je posao ravnatelja škole? Organizator nastave, da vam je toplo, recimo, kad je hladno kao danas, da imate karte iz zemljopisa, računalo, prijevoz, tu su i natjecanja... Nema škole za ravnatelje, za razliku od nastavnika. Bitan je odnos prema radu i profesora i ravnatelja. Tko ima volje može postići jako dobre rezultate.

Kao što ste već rekli, prije nego što ste postali ravnatelj, bili ste profesor Tehničke kulture i Fizike. Možete li usporediti ravnateljski i učiteljski posao?

Mogu, naravno. Nastavnik se priprema taj dan za nastavu i odradi svoje, a ravnatelj si 24 sata. Recimo, ako nastavnik obavijesti da neće doći taj dan u školu, mora se odmah organizirati nastava, naći zamjena. U nekim stvarima je lakše biti ravnatelj, ali je odgovornost puno veća. Dobar je ravnatelj koji je organiziran, koji stvara dobru atmosferu u školi. Ako učenik dolazi u školu u kojoj je nervozna, napeta atmosfera i sam će biti nervozan i nezadovoljan i neće rado ići u školu.

Što vam je teže bilo biti: ravnatelj ili profesor?

Ja sam volio posao profesora, bio sam prisiljen postati ravnatelj. 1991. ostao sam bez sati.,na 2/3 satnice, nastavni plan i program se mijenjao. Ravnateljski posao sam shvatio kao novi izazov. Ništa mi nije teško raditi, uživao sam kao profesor, uživam i kao ravnatelj.

Kako procjenjujete sadašnje stanje u školi? Jeste li zadovoljni?

Jesam. Atmosfera je dobra, nema svađa, nema sukoba u kolektivu, svi dobro surađujemo. Postižu se i vrijedni rezultati. Neki dan je bila promocija knjige u Blizni, naša škola je često domaćin raznih natjecanja, što znači da ljudi vole doći ovdje, prija im atmosfera i prostor. Bivši učenici postaju profesori i učitelji, kao Ivana Škember, profesorica Hrvatskog jezika u Blizni i Nikolina Kustura, učiteljica u Vinišću. Nadam se da ćete i vas dvojica sutra završiti fakultet. Jako sam zadovoljan našom školom.

Gdje vidite prostor za napredak?

Moja želja je rad u jednoj smjeni. Ovaj istočni dio škole trebalo bi se sljedeće godine, najdalje do 2017. nadograditi s još 6 učionica. Zajedno s Općinom napravit ćemo školsku dvoranu.

Kako vidite budućnost naše škole i općenito školstva u Hrvatskoj?

Mi smo sada dio EU i razvijamo se u njenom okviru. Mislim da je školstvo u Hrvatskoj dobro. Imamo znanja, postižu se vrijedi rezultati na međunarodnim natjecanjima. Kad bude cjelodnevni boravak, mislim da će rezultati biti i bolji.

Razmišljate li o mirovini?

Ne razmišljam, još je rano. Sve u svoje vrijeme. Još osam godina imam. Ja volim ovaj posao, meni nije teško raditi.

Jeste li zadovoljni suradnjom s lokalnom zajednicom?

Pa, mogu reći da jesam. Tu i nema neke velike suradnje, ne može se nešto značajno dogoditi...Obilježimo zajednički neke važne datume. Mi imamo svoj plan i program koji se često ne poklapa s njihovim planom. Oni nemaju neku ingerenciju nad nama, nego Ministarstvo. Sve ovisi o njihovoj dobroj volji. Ali suradnja je zadovoljavajuća.

Škola-učenici-roditelji. Kako funkcionira taj trokut?

Taj trokut bi trebao biti čvrst. I najčešće jest, ali ponekad roditelji ne prihvaćaju naputke, nemaju povjerenja u nas i to završi najgore po dijete. Ne kažem da smo mi Bogom dani, ali smo dovoljno stručni da se naše mišljenje uvaži. Također, ima učenika koji ne poštuju Kućni red škole i protiv kojih se moraju podnositi disciplinske mjere, što mi ne volimo i što nam je krajnja solucija. Međutim, većina naših učenika se pridržava Kućnog reda i s većinom roditelja imamo korektnu suradnju.

Nedavno je u mirovinu otišla naša legendarna tajnica Slavica kojoj ste napisali pjesmu i što je bilo čak i medijski popraćeno. Čini se da je rastanak bio dosta emotivan?

Ta pjesma je nastala spontano. Profesor Cinotti i ja smo je napravili u trenu. Danas vidim da smo napravili pravu stvar. Rastanak je bio doista emotivan. Nadam se da sada neće svaki zaposlenik tražiti pjesmu kad ode u mirovinu. (Smijeh.)

Čime se bavite u slobodno vrijeme?

Auuu...Ja ne znam za slobodno vrijeme, aktivan sam non-stop. Vi znate da se bavim fotografijom u čemu sam dostigao svjetski vrh. Imam počasnu diplomu Svjetske akademije umjetničke fotografije. Ova fotografija je objavljena 1990. godine, (ravnatelj nam pokazuje sliku) na slici je košarkaš Dino Rađa, ova fotografija je proslavila košarkaški klub Jugoplastika najbolji amaterski klub prošlog stoljeća i objavljena je u raznim svjetskim novinama. Mogu objavljivati fotografije u bilo kom prostoru UNESCO-a diljem svijeta. Imam seriju fotografija Krš Hrvatske od Gorskog kotara do konavoskih stijena...Ova fotografija iza vas je proglašena najboljom fotografijom u Splitu 2001. kada je Goran Ivanišević osvojio Wimbledon. Fotografija mi je veliki užitak. Radio sam i kao novinar, proputovao sam mnogo, napravio stotine intervjua s najpoznatijim sportašima...Jedan sam od osnivača NK Zagora, obnovili smo ga nakon osam godina stanke.

Možete li izdvojiti najsretniji i najtužniji trenutak u svom ravnateljskom poslu?

Najsretniji je otvaranje škole 3. veljače 2006. nakon tri godine obnavljanja i boravka u Blizni.

Tužne trenutke baš ne pamtim. U biti najtužniji trenutak mi je bio kad je pao Vukovar. Ali, kao što kaže Gabi Novak: Pamtim samo sretne dane.

I, za kraj, imate li potrebu reći nešto što naša pitanja nisu pokrila?

Dobro ste posložili pitanja, svaka čast. Svaki rad, svaki trud se isplati i zato učite, iskoristite mogućnosti koje imate. Ispričat ću vam jedan vic. Razgovaraju dva gimnazijalca. Ovaj vikend sam slobodan, nema mi roditelja, kaže prvi. Blago ti se, možeš učit naglas, kaže drugi. (Smijeh.)

I tako je sa smijehom završen naš intervju s ravnateljem.

Tomislav Vrbat i Josip Ivančev, učenici 7. a razreda





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
Javni poziv za prijavu učenika i stjecanje statusa polaznika centra izvrsnosti, Javni poziv za prijavu nastavnika te drugih zainteresiranih za stjecanje statusa mentora i za rad u centru izvrsnosti
Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
RAZGOVOR UGODNI S RAVNATELJEM MIRKOM MATIJAŠEM: UČENJE SE ISPLATI
Autor: Administrator , 14. 1. 2016.


 Kada ste postali ravnatelj ove škole i kako je tada bilo?

Prije dvadeset i četiri godine, prije toga sam radio kao profesor Fizike, a bilo je teško,  ratna godina, bilo je dosta prognanika iz okupiranih hrvatskih područja i izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, bilo je čak 425 učenika jedno vrijeme pa se radilo u tri smjene i subotom. Šibenik je bio napadnut, ovdje, mi u Marini nismo imali, nasreću, rata, škola je bila mala, uvjeti su bili puno teži za rad nego danas. (Ravnatelj nam pokazuje slike stare škole koja je danas uistinu puno ljepša i veća.) 1991. je uveden Vjeronauk kao nastavni predmet u škole, a 1995.  dobili smo dvije nove područne škole: Područnu školu Blizna Donja i PŠ Vrsine i tad smo pokrili cijelo područje Općine Marina.

S kakvim se sve izazovima i teškoćama susreće ravnatelj jedne osnovne škole?

Uuu..dosta izazova i teškoća je pred ravnateljem...Što je posao ravnatelja škole? Organizator nastave, da vam je toplo, recimo, kad je hladno kao danas, da imate karte iz zemljopisa, računalo, prijevoz, tu su i natjecanja... Nema škole za ravnatelje, za razliku od nastavnika. Bitan je odnos prema radu i profesora i ravnatelja. Tko ima volje može postići jako dobre rezultate.

Kao što ste već rekli, prije nego što ste postali ravnatelj, bili ste profesor Tehničke kulture i Fizike. Možete li usporediti ravnateljski i učiteljski posao?

Mogu, naravno. Nastavnik se priprema taj dan za nastavu i odradi svoje, a ravnatelj si 24 sata. Recimo, ako nastavnik obavijesti da neće doći taj dan u školu, mora se odmah organizirati nastava, naći zamjena. U nekim stvarima je lakše biti ravnatelj, ali je odgovornost puno veća. Dobar je ravnatelj koji je organiziran, koji stvara dobru atmosferu u školi. Ako učenik dolazi u školu u kojoj je nervozna, napeta atmosfera i sam će biti nervozan i nezadovoljan i neće rado ići u školu.

Što vam je teže bilo biti: ravnatelj ili profesor?

Ja sam volio posao profesora, bio sam prisiljen postati ravnatelj. 1991. ostao sam bez sati.,na 2/3 satnice, nastavni plan i program se mijenjao. Ravnateljski posao sam shvatio kao novi izazov. Ništa mi nije teško raditi, uživao sam kao profesor, uživam i kao ravnatelj.

Kako procjenjujete sadašnje stanje u školi? Jeste li zadovoljni?

Jesam. Atmosfera je dobra, nema svađa, nema sukoba u kolektivu, svi dobro surađujemo. Postižu se i vrijedni rezultati. Neki dan je bila promocija knjige u Blizni, naša škola je često domaćin raznih natjecanja, što znači da ljudi vole doći ovdje, prija im atmosfera i prostor. Bivši učenici postaju profesori i učitelji, kao Ivana Škember, profesorica Hrvatskog jezika u Blizni i Nikolina Kustura, učiteljica u Vinišću. Nadam se da ćete i vas dvojica sutra završiti fakultet. Jako sam zadovoljan našom školom.

Gdje vidite prostor za napredak?

Moja želja je rad u jednoj smjeni. Ovaj istočni dio škole trebalo bi se sljedeće godine, najdalje do 2017. nadograditi s još 6 učionica. Zajedno s Općinom napravit ćemo školsku dvoranu.

Kako vidite budućnost naše škole i općenito školstva u Hrvatskoj?

Mi smo sada dio EU i razvijamo se u njenom okviru. Mislim da je školstvo u Hrvatskoj dobro. Imamo znanja, postižu se vrijedi rezultati na međunarodnim natjecanjima. Kad bude cjelodnevni boravak, mislim da će rezultati biti i bolji.

Razmišljate li o mirovini?

Ne razmišljam, još je rano. Sve u svoje vrijeme. Još osam godina imam. Ja volim ovaj posao, meni nije teško raditi.

Jeste li zadovoljni suradnjom s lokalnom zajednicom?

Pa, mogu reći da jesam. Tu i nema neke velike suradnje, ne može se nešto značajno dogoditi...Obilježimo zajednički neke važne datume. Mi imamo svoj plan i program koji se često ne poklapa s njihovim planom. Oni nemaju neku ingerenciju nad nama, nego Ministarstvo. Sve ovisi o njihovoj dobroj volji. Ali suradnja je zadovoljavajuća.

Škola-učenici-roditelji. Kako funkcionira taj trokut?

Taj trokut bi trebao biti čvrst. I najčešće jest, ali ponekad roditelji ne prihvaćaju naputke, nemaju povjerenja u nas i to završi najgore po dijete. Ne kažem da smo mi Bogom dani, ali smo dovoljno stručni da se naše mišljenje uvaži. Također, ima učenika koji ne poštuju Kućni red škole i protiv kojih se moraju podnositi disciplinske mjere, što mi ne volimo i što nam je krajnja solucija. Međutim, većina naših učenika se pridržava Kućnog reda i s većinom roditelja imamo korektnu suradnju.

Nedavno je u mirovinu otišla naša legendarna tajnica Slavica kojoj ste napisali pjesmu i što je bilo čak i medijski popraćeno. Čini se da je rastanak bio dosta emotivan?

Ta pjesma je nastala spontano. Profesor Cinotti i ja smo je napravili u trenu. Danas vidim da smo napravili pravu stvar. Rastanak je bio doista emotivan. Nadam se da sada neće svaki zaposlenik tražiti pjesmu kad ode u mirovinu. (Smijeh.)

Čime se bavite u slobodno vrijeme?

Auuu...Ja ne znam za slobodno vrijeme, aktivan sam non-stop. Vi znate da se bavim fotografijom u čemu sam dostigao svjetski vrh. Imam počasnu diplomu Svjetske akademije umjetničke fotografije. Ova fotografija je objavljena 1990. godine, (ravnatelj nam pokazuje sliku) na slici je košarkaš Dino Rađa, ova fotografija je proslavila košarkaški klub Jugoplastika najbolji amaterski klub prošlog stoljeća i objavljena je u raznim svjetskim novinama. Mogu objavljivati fotografije u bilo kom prostoru UNESCO-a diljem svijeta. Imam seriju fotografija Krš Hrvatske od Gorskog kotara do konavoskih stijena...Ova fotografija iza vas je proglašena najboljom fotografijom u Splitu 2001. kada je Goran Ivanišević osvojio Wimbledon. Fotografija mi je veliki užitak. Radio sam i kao novinar, proputovao sam mnogo, napravio stotine intervjua s najpoznatijim sportašima...Jedan sam od osnivača NK Zagora, obnovili smo ga nakon osam godina stanke.

Možete li izdvojiti najsretniji i najtužniji trenutak u svom ravnateljskom poslu?

Najsretniji je otvaranje škole 3. veljače 2006. nakon tri godine obnavljanja i boravka u Blizni.

Tužne trenutke baš ne pamtim. U biti najtužniji trenutak mi je bio kad je pao Vukovar. Ali, kao što kaže Gabi Novak: Pamtim samo sretne dane.

I, za kraj, imate li potrebu reći nešto što naša pitanja nisu pokrila?

Dobro ste posložili pitanja, svaka čast. Svaki rad, svaki trud se isplati i zato učite, iskoristite mogućnosti koje imate. Ispričat ću vam jedan vic. Razgovaraju dva gimnazijalca. Ovaj vikend sam slobodan, nema mi roditelja, kaže prvi. Blago ti se, možeš učit naglas, kaže drugi. (Smijeh.)

I tako je sa smijehom završen naš intervju s ravnateljem.

Tomislav Vrbat i Josip Ivančev, učenici 7. a razreda





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
RAZGOVOR UGODNI S RAVNATELJEM MIRKOM MATIJAŠEM: UČENJE SE ISPLATI
Autor: Administrator , 14. 1. 2016.


 Kada ste postali ravnatelj ove škole i kako je tada bilo?

Prije dvadeset i četiri godine, prije toga sam radio kao profesor Fizike, a bilo je teško,  ratna godina, bilo je dosta prognanika iz okupiranih hrvatskih područja i izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, bilo je čak 425 učenika jedno vrijeme pa se radilo u tri smjene i subotom. Šibenik je bio napadnut, ovdje, mi u Marini nismo imali, nasreću, rata, škola je bila mala, uvjeti su bili puno teži za rad nego danas. (Ravnatelj nam pokazuje slike stare škole koja je danas uistinu puno ljepša i veća.) 1991. je uveden Vjeronauk kao nastavni predmet u škole, a 1995.  dobili smo dvije nove područne škole: Područnu školu Blizna Donja i PŠ Vrsine i tad smo pokrili cijelo područje Općine Marina.

S kakvim se sve izazovima i teškoćama susreće ravnatelj jedne osnovne škole?

Uuu..dosta izazova i teškoća je pred ravnateljem...Što je posao ravnatelja škole? Organizator nastave, da vam je toplo, recimo, kad je hladno kao danas, da imate karte iz zemljopisa, računalo, prijevoz, tu su i natjecanja... Nema škole za ravnatelje, za razliku od nastavnika. Bitan je odnos prema radu i profesora i ravnatelja. Tko ima volje može postići jako dobre rezultate.

Kao što ste već rekli, prije nego što ste postali ravnatelj, bili ste profesor Tehničke kulture i Fizike. Možete li usporediti ravnateljski i učiteljski posao?

Mogu, naravno. Nastavnik se priprema taj dan za nastavu i odradi svoje, a ravnatelj si 24 sata. Recimo, ako nastavnik obavijesti da neće doći taj dan u školu, mora se odmah organizirati nastava, naći zamjena. U nekim stvarima je lakše biti ravnatelj, ali je odgovornost puno veća. Dobar je ravnatelj koji je organiziran, koji stvara dobru atmosferu u školi. Ako učenik dolazi u školu u kojoj je nervozna, napeta atmosfera i sam će biti nervozan i nezadovoljan i neće rado ići u školu.

Što vam je teže bilo biti: ravnatelj ili profesor?

Ja sam volio posao profesora, bio sam prisiljen postati ravnatelj. 1991. ostao sam bez sati.,na 2/3 satnice, nastavni plan i program se mijenjao. Ravnateljski posao sam shvatio kao novi izazov. Ništa mi nije teško raditi, uživao sam kao profesor, uživam i kao ravnatelj.

Kako procjenjujete sadašnje stanje u školi? Jeste li zadovoljni?

Jesam. Atmosfera je dobra, nema svađa, nema sukoba u kolektivu, svi dobro surađujemo. Postižu se i vrijedni rezultati. Neki dan je bila promocija knjige u Blizni, naša škola je često domaćin raznih natjecanja, što znači da ljudi vole doći ovdje, prija im atmosfera i prostor. Bivši učenici postaju profesori i učitelji, kao Ivana Škember, profesorica Hrvatskog jezika u Blizni i Nikolina Kustura, učiteljica u Vinišću. Nadam se da ćete i vas dvojica sutra završiti fakultet. Jako sam zadovoljan našom školom.

Gdje vidite prostor za napredak?

Moja želja je rad u jednoj smjeni. Ovaj istočni dio škole trebalo bi se sljedeće godine, najdalje do 2017. nadograditi s još 6 učionica. Zajedno s Općinom napravit ćemo školsku dvoranu.

Kako vidite budućnost naše škole i općenito školstva u Hrvatskoj?

Mi smo sada dio EU i razvijamo se u njenom okviru. Mislim da je školstvo u Hrvatskoj dobro. Imamo znanja, postižu se vrijedi rezultati na međunarodnim natjecanjima. Kad bude cjelodnevni boravak, mislim da će rezultati biti i bolji.

Razmišljate li o mirovini?

Ne razmišljam, još je rano. Sve u svoje vrijeme. Još osam godina imam. Ja volim ovaj posao, meni nije teško raditi.

Jeste li zadovoljni suradnjom s lokalnom zajednicom?

Pa, mogu reći da jesam. Tu i nema neke velike suradnje, ne može se nešto značajno dogoditi...Obilježimo zajednički neke važne datume. Mi imamo svoj plan i program koji se često ne poklapa s njihovim planom. Oni nemaju neku ingerenciju nad nama, nego Ministarstvo. Sve ovisi o njihovoj dobroj volji. Ali suradnja je zadovoljavajuća.

Škola-učenici-roditelji. Kako funkcionira taj trokut?

Taj trokut bi trebao biti čvrst. I najčešće jest, ali ponekad roditelji ne prihvaćaju naputke, nemaju povjerenja u nas i to završi najgore po dijete. Ne kažem da smo mi Bogom dani, ali smo dovoljno stručni da se naše mišljenje uvaži. Također, ima učenika koji ne poštuju Kućni red škole i protiv kojih se moraju podnositi disciplinske mjere, što mi ne volimo i što nam je krajnja solucija. Međutim, većina naših učenika se pridržava Kućnog reda i s većinom roditelja imamo korektnu suradnju.

Nedavno je u mirovinu otišla naša legendarna tajnica Slavica kojoj ste napisali pjesmu i što je bilo čak i medijski popraćeno. Čini se da je rastanak bio dosta emotivan?

Ta pjesma je nastala spontano. Profesor Cinotti i ja smo je napravili u trenu. Danas vidim da smo napravili pravu stvar. Rastanak je bio doista emotivan. Nadam se da sada neće svaki zaposlenik tražiti pjesmu kad ode u mirovinu. (Smijeh.)

Čime se bavite u slobodno vrijeme?

Auuu...Ja ne znam za slobodno vrijeme, aktivan sam non-stop. Vi znate da se bavim fotografijom u čemu sam dostigao svjetski vrh. Imam počasnu diplomu Svjetske akademije umjetničke fotografije. Ova fotografija je objavljena 1990. godine, (ravnatelj nam pokazuje sliku) na slici je košarkaš Dino Rađa, ova fotografija je proslavila košarkaški klub Jugoplastika najbolji amaterski klub prošlog stoljeća i objavljena je u raznim svjetskim novinama. Mogu objavljivati fotografije u bilo kom prostoru UNESCO-a diljem svijeta. Imam seriju fotografija Krš Hrvatske od Gorskog kotara do konavoskih stijena...Ova fotografija iza vas je proglašena najboljom fotografijom u Splitu 2001. kada je Goran Ivanišević osvojio Wimbledon. Fotografija mi je veliki užitak. Radio sam i kao novinar, proputovao sam mnogo, napravio stotine intervjua s najpoznatijim sportašima...Jedan sam od osnivača NK Zagora, obnovili smo ga nakon osam godina stanke.

Možete li izdvojiti najsretniji i najtužniji trenutak u svom ravnateljskom poslu?

Najsretniji je otvaranje škole 3. veljače 2006. nakon tri godine obnavljanja i boravka u Blizni.

Tužne trenutke baš ne pamtim. U biti najtužniji trenutak mi je bio kad je pao Vukovar. Ali, kao što kaže Gabi Novak: Pamtim samo sretne dane.

I, za kraj, imate li potrebu reći nešto što naša pitanja nisu pokrila?

Dobro ste posložili pitanja, svaka čast. Svaki rad, svaki trud se isplati i zato učite, iskoristite mogućnosti koje imate. Ispričat ću vam jedan vic. Razgovaraju dva gimnazijalca. Ovaj vikend sam slobodan, nema mi roditelja, kaže prvi. Blago ti se, možeš učit naglas, kaže drugi. (Smijeh.)

I tako je sa smijehom završen naš intervju s ravnateljem.

Tomislav Vrbat i Josip Ivančev, učenici 7. a razreda





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]

 

Javni poziv za turističke agencije

 
Molimo da nam ponude za organizaciju školske ekskurzije 8. razreda na području Istre dostavljate u zatvorenoj omotnici s naznakom
"Javni poziv-ne otvaraj!"
01 /2015 na adresu:
 
OŠ Ivan Duknović
Don Frane Macanovića 1
21222 Marina
 
Obrazac poziva je u izborniku PONUDE.
 
 

Mi, nekad i sad

2006

2014


Popis udžbenika 2014/2015

 
Dragi roditelji i učenici, u desnom stupcu naše stranice nalazi se popis udžbenika za slijedeću školsku godinu.

 

4. Tjedan botaničkih vrtova i arboretuma Hrvatske
( od 12. do 16. svibnja)
 

Jutarnja ćakula

Poslušajte nas klikom na link  http://www.youtube.com/watch?v=DvcVPmIxvys


REDUPISI U PRVI RAZRED 2014./15.

 
Prijava školskih obveznika vršit će se  u vremenu od 20. do 31. siječnja 2014. godine, sukladno Mreži škola, elektronskim putem na obrascu:
„UPITNIK za predupis“...
 
http://www.udu-sdz.hr/dokumenti/prosvjeta/Obavijest_web.pdf

Dani kruha u Marini - 2013


3. tjedan botaničkih vrtova i arboretuma

Od 14. do 18. svibnja održava se 3. tjedan botaničkih vrtova i arboretuma. Učenici PŠ Vrsine su posjetili spomenik parkovne arhitekture „Garganin - Fanfogna“ u Trogiru.


Dragi osmaši, na slijedećim linkovima možete pronaći sve što vam je potrebno za odabir vašeg budućeg srednjoškolskog obrazovanja.

Brošure za upis učenika u srednju školu

Portal za škole - upisi


Europski dan jezika

26. rujna u našoj školi obilježen je Europski dan jezika. Prof. Perun i prof. Vudrić osmislile su aktivnosti i izradile radne materijale.


Kate i Mate

Učenici 4. razreda matične škole izveli su predstavu „Kate i Mate“ nakon dugih i napornih priprema. U predstavu su bili uključeni svi četvrtaši.


Mobili

U našoj školi za Božić 2011. pojavio se prvi mobil. Izradila ga je profesorica Fani Perun.

To je bio mobil sa sedam anđela - po jedan anđeo za svaki od viših razreda. Svima se svidjelo pa je profesorica odlučila i ubuduće izrađivati mobile sa željom da to postane jedan od zaštitnih znakova naše škole.

Proljeće 2012

Procvjetali su panoi u našoj školi! Prvaši sa svojom učiteljicom Silvanom Rade, drugaši s učiteljicom Ivonom Špikom, trećaši s učiteljicom Paulinom Brajnov i četvrtaši s učiteljicom Slađanom Matijaš i učiteljicom pripravnicom Marijom Radić izradili su ove crteže, kolaže i pjesme i ukrasili panoe. Tako su nam veseli uratci svojim šarenilom razveselili boravak u školi.


Majčin dan 2012

Prigodnim kratkim programom u našoj školi obilježen je Majčin dan. Učenici četvrtog razreda su recitirali te izveli igrokaz  Zašto je Bog stvorio mamu? i otpjevali pjesmu Najljepše su oči. 


 XXIV. smotra učeničkih zadruga Republike Hrvatske

24. smotra učeničkih zadruga Republike Hrvatske održala se u Primoštenu od 15. do 17. listopada 2012.Svoje radove,baštinu i umijeća prezentirali su učenici iz 85 učeničkih zadruga.


Projekt - Voda je život

PŠ Vinišće, 1./3. razred, učiteljica:Dinka Belas

Projekt „Voda je život“ radili smo tijekom šk. godine kroz sve nastavne predmete. Rješavali smo „vodene zadatke“, rebuse, križaljke, igre asocijacije,istraživali, pravili pokuse, pjevali, plesali, radili plakate i umne mape, crtali i slikali, pisali pjesme i sastave na temu vode.


Obavijest!

Nastava u našoj školi počinje u ponedjeljak 03. rujna 2012.

V - VIII razredi u 08.00 sati
I - IV razredi u 10.30 sati


Sjednica učiteljskog vijeća: četvrtak, 30. 08. 2012. u 9.00 sati


Ekskurzija četvrtaša 2012


Županijska smotra učeničkih zadruga


Sportske igre mladih

Sportske igre mladih najveći su projekt za djecu i mlade čiji je temeljni cilj promocija zdravog načina života i prijateljstva. Već 15 godina pod sloganom „Živimo život bez droge jer droga uzima život“ osnovcima i srednjoškolcima iz cijele Hrvatske, za vrijeme ljetnih praznika, omogućujemo potpuno besplatno sudjelovanje u natjecanjima u deset sportova (mali nogomet, ulična košarka, rukomet, odbojka, graničar, tenis, stolni tenis, odbojka na pijesku, badminton i šah), a najuspješniji pojedinci i ekipe putuju na besplatno mini ljetovanje kao sudionici Finala u Splitu.

Ideja Igara rasla je iz godine u godinu i Igre su postale prepoznatljiv brend u Republici Hrvatskoj i susjednim zemljama Europe.

Čast nam je i zadovoljstvo što smo među više od 400.000 sudionika tijekom godina djelovanja kroz druženje i sport, promicali način života, čiji su temelji razumijevanje, prijateljstvo, solidarnost i fair-play, kao najdjelotvornija alternativa svim mogućim negativnim čimbenicima današnjice i time postali najveća ovakva manifestacija u svijetu.

Prošle godine je na Igrama sudjelovalo 79.610 djece i mladih.

www.igremladih.org/prijave/


RASPORED TESTIRANJA DJECE ZA UPIS U I. RAZRED ŠK. GOD. 2012. / 2013.

Testiranje će se vršiti u prostorijama naše škole u Marini.


Čudesni svijet ptica

Povodom Dana planeta Zemlja, u holu naše škole u Marini, postavljena je foto-izložba Čudesni svijet ptica, autora Ivice Lolića.


Poj riči materinske, Primošten 2012

U petak 16.3. 2012. učenici iz PŠ Vrsine su nastupili u Primoštenu  na završnoj svečanosti na kojoj su podijeljena priznanja i zahvalnice najuspješnijim učenicima, mentorima i školama koji su sudjelovali na likovno-literarnom natječaju Poj riči materinske.


„SAČUVAJMO BAŠTINU ZA BUDUĆE NARAŠTAJE“

„SAČUVAJMO BAŠTINU ZA BUDUĆE NARAŠTAJE“ je projekt naše škole u školskoj godini 2011./2012. U njemu sudjeluju  svi učenici škole i svi mještani općine Marina koji nam žele pomoći. U sklopu projekta skupljat ćemo stare predmete.

Kad skupimo dovoljno stvari, napravit ćemo stalnu izložbu u školi koja će biti otvorena za posjetitelje. Naravno, pozvat ćemo Vas na svečano otvaranje.


 

preskoči na navigaciju